1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)


"Music has always been healing for me, since I was little. I can really be in pain, then listen to or play music, and I feel things...ease. I feel the music play me, so that I become an instrument that it plays." kaže Tori
Kada album pocne recima "That is not my blood on the bedroom floor, That is not the glass that I threw before" (pesma Shattering Sea), a kada melodija strofa zvuci nepodnosljivo poznato (da bi se na kraju setio - Sting!) u aranzmanu koji miri orkestraciju mjuzikla sa furioznim post pop / post jazz kuvanjima, jasno je da je Tori krenula u konceptualni nocni lov. Mozda inspirisana konkurencijom?! Mozda je napokon opet ogladnela?! Svakako oruzja ostaju ista, a jedno od njenih najpreciznijih je iskrenost. Snowblind je prvo odmoriste. Prija. Prva od dve "epopeje" Battle of Trees navodi nas kroz lavirinte koje je ona dobro zapamtila. Jasno je - hrabro se vratila melodijama. Hrabro?! Da, jer neke od tih melodija vec znamo, ali su ovde razradjene, kao da (ne samo da je nije briga ako ih neko prepozna), vec ih siri, dogradjuje, cak i svesno gomila! Da je hrabrost ponekad blizu nadmenosti svedoci druga dugoprugasica na albumu "Star Whisperer", koja na momente ne zadrzava koncentraciju, iako sadrzi neke od najdirljivijih brejkova izdanja. Pritom se opravdala - Lovacka noc je i lov u mraku! U ovakvim akcijama zahteva se neustrasivost (Fearlessnness) i to ona istorijska, kada se u lovove islo u drustvu konja i pasa, kada su pogledi govorili vise i preciznije od sms poruka, a pitanja bila direktna i puna upitnika... Najzabavniji naslov "Cactus Practice" predstavlja Tori u poznatim nam dilemama, pitalicama ili kad sama pita i sama odgovara. O ovde dominirajuca atmosfera muzike sa dvorova od pre nekoliko vekova daje onu vrstu gordosti koja drzi glavu barem pod 90 stepeni u odnosu na vrat.Kontrastni infantilni zapevi nisu nas prevarili, vec samo prizvali sliku Tori s njenim savrsenim misterioznim, skoro antimonalizinim, osmehom. Opevan je i "Jovov kovceg" (uz ironicno najrazigraniji aranzman) i "Nauticki sumrak" (s utiskom da smo ga vec videli, osetili...), "Tvoj duh" (kroz zanosni valcer), "Ivica meseca" (kroz romanticnu zenstvenost). Torin neraskidivi organ - klavir uvodi nas u poslednju 4-orku, od The Chase (gde svima kojima do tada nije jasno otvara sirom oci - "ja sam i lovac i plen" ili "use your head or you'll be dead!"), preko naslovne numere (koja odgovara na pitanja zasto lovi) i instrumentala "Sedam sestara", do Carry/Nositi (s kojom smo se mogli upoznati i pre pojavljivanja albuma).Tori je na kraju i dalje puna obecanja, i daje samocu prekriva nadom, i dalje zna kako da najlepse zavrsavi album: "Your name is sung and tattooed now on my heart, Here I will carry, carry, carry you, Forever." Upecatljivo, tecno i skladno! Jedino ce, kao kod mnogih umetnickih dela, mnogima ostati nebitno, pa nije sigurno da li ce Tori Amos uloviti ijednog novog slusaoca, ali ostavila je i mogucnost da i nju neko ulovi. Zar ne? Naravno, na kraju je svanulo.
text: Aleksandar Mladenović DJ XsaleX

tori-amos-night-of-hunters

We have 470 guests and no members online